Za one koji žele sigurnost i stabilnost Debiana, a na korisniku prijateljski način, tu je Linux Mint Debian (LMDE). Dakle filozofija Minta je tu, ali temeljena ne na Ubuntuu, nego na Debianu. Kao kod Minta, LMDE je potpuno prilagođen korisniku, nema tu što kemijati puno nakon instalacije, sve radi kako treba. Gledajući Mint Ubuntu i LMDE jedan pored drugog, nema tu ni neke vidljive razlike. Ono što je bitno je ispod haube.
Instaliranje
Nabavimo LMDE sa njihovih stranica OVDJE i snimimo ga na medij – DVD ili USB. Neću sada ulaziti u detalje kako to napraviti, ima puno alata za to. Ubacimo medij s instalacijskom slikom i pokrenemo komp sa tog medija. Prva opcija Start LMDE nas diže u live sustav koji možemo isprobavati ili odmah pokrenuti instalaciju.
Prvo (a i jedino) što oko sokolovo primjeti na radnoj površini je Install Linux Mint ikona lijevo gore. Ne morate, dakle, nužno instalirati sustav. Live medij se može koristiti kao neki privremeni stroj, za vraćanje backupa, popravak sistema, surfanje, štogod, samo kad ga ugasite, ništa ne ostaje spremljeno. Mi ćemo ići na install i prvo odabiremo jezik instaliranja i budućeg sustava. Osobno se ne snalazim na HR sustavima i uvijek za jezik sustava biram engleski.
Zatim odabir vremenske zone. Ako ste online, to zna automatski. Dakle EU, Zg.
Slijedi odabir tipkovnice. Layout i variant odabirem Croatian.
Dodajemo korisnika. Ime korisnika i naziv stroja nije isto. Može biti više korisnika na istom stroju, može biti i više strojeva na istoj mreži, tako da bi bilo dobro da computer name bude jedinstven i na taj način prepoznatljiv Korisničko ime može biti različito od vašeg imena, ali uobičajeno je da je su jednaka zato se i automatski pojavi zajedno s imenom na vrhu. Password je obavezan, meni je komp doma, nije uopće potrebna neka žešća zaštita. Znao sam imati samo jedno slovo kao pass, ali to se više ne može. Tri znaka najmanje, mislim. Log in automatski znači da neće pitati za korisnika kod startanja kompa i ispod opcija za uključivanje obaveznog unošenja lozinke za login. Ako je to isključeno, ulazite direktno u sustav bez logiranja. Encrypt home folder je opcija za šifriranje podataka u korisničkom folderu, a to znači da datoteke ifoldero neće biti vidljive kao normalne datoteke ako nemate pass; vidjet ćete datoteke ali kriptanih imena koje ne možete otvoriti. To je korisno za laptope, nešto što je povjerljivo, nešto što se može ukrasti i ovako možete učiniti datoteke neupotrebljivima za radoznale. Zaboravite li pass – zaboravite i sve što je u encrypt folderu.
Odabir diska – tu morate paziti ako ih imate više. Najlakše je tamo gdje je samo jedan, izaberete disk i pregazite sve novim sustavom. Ako imate samo jedan disk s Windowsima, možete napraviti dvojni sustav pa instalirate Linux (općenito, moguće bilo koju distru) pored Windowsa i onda prilikom pokretanja kompa, odaberete što želite. Ispod je i mogućnost ručnog postavljanja. To sam prije najviše koristio jer sam Home folder stavljao na neki drugi disk i tako bez straha pregazio poatojeći Linux i stavio novi bez uništavanja podataka u Home folderu – korisno kad pokusirate, ali to više ne radim jer Timeshift radi backup svaki dan tako da mi to ne treba. U ovom sličaju odabirem jedini disk i potvrđujem da će sve biti obrisano.
Na pitanje gdje će biti GRUB boot menu isto treba malo stati i razmisliti. U ovom slučaju je jednostavno, imamo jedan disk i odabiremo njega. Ako ima više diskova, trebate znati što želite. Recimo, imate Windowse i instaliravate Linux na drugi disk i želite mogućnost odabira sustava kod pokretanja kompa. Tada GRUB bootlader stavljate na disk na koji instalirate Linux i onda u BIOS-u namjestite da komp boota sa tog Linux diska. Windowsi ostaju na svom disku kao i prije sa svojim bootloaderom, a GRUB sa Linuxovog diska pita želite li u Windowse ili Linux. Ako pokrećete sa Windows diska, on ne kuži da imate još jedan disk sa operativnim sustavom i podiže direktno Windowse. Mi ovdje biramo naš jedini disk i idemo dalje.
Sad možemo vidjeti sve naše odabire i provjeriti ima li greške. Naravno da nema, znamo što radimo, naše je znanje veliko, a znanje je najjače oružje koje nam nitko ne može uzeti. S time na umu potvrđujemo odabir.
Tada počinje instaliranje, tu ne moramo ništa intervenirati, čudimo se što nam instalator sve pokazuje dok vrijedno radi. Tako u čudu dočekamo kraj instaliranja i ponovo pokrećemo komp. Maknemo medij sa kojeg ste instalirali (USB, DVD) i komp se diže u LMDE 6.
Na samom početku pojavljuje se update manager i preporučam prvo napraviti update. Ali prije samog osvježavanja bilo bi mudro izabrati najbrži server repositorija. Što je to? Repositorij je mjesto na nekom serveru gdje su pohranjene aplikacije i packages koje su već instalirane ili koje možete skinuti. Na službenim reposima su provjerene aplikacije i to je velika razlika između Windowsa i Linuxa. Windows aplikacije tražite posvuda, za Linux su većinom pohranje na repositorijima i lako ih je nabaviti. Nije svejedno koji server izaberete jer često je najbliži server i najbrži, tako da se updateovi i aplikacije skidaju daleko brže.
Prvo što pita kod updatea je upravo želite li odabrati najbrži server, local miror. Da, želimo, zato jer smo mudri i želimo si ubrzati taj dosadni dio osvježavanja programa i instalaciju novih. Biramo Yes.
Imamo za biranje dva servera. Main i Base. Kliknimo na onu adresu sa zastavicom i tu počinje provjera koliko je koji server brz, a to ovisi i o našoj lokaciji. Pustimo da izvrti sve, na vrhu se pojavljuje najbrži.
Evo, Main iz Austrije i Base iz Hrvatske su se pokazali najbrži i to potvrđujem. Od sad, pa na dalje i ubuduće – najbrži updateu, na tebe je red. Ogromna srca lupam Yes.
I pojavljuje je dugačak popis novih paketića koji žele biti instalirani. Izaberemo gore Install updates i čekamo. Vidim da LMDE još uvijek ima Debian 12 repose, što znači da bi uskoro mogao doći update na 13 pošto je Debian 13 nedavno postao stable verzija.
Pojavit će se i pitanje u System reportu želimo li instalirati kodeke za multimediju. Naravno, bez toga je Debian i bio naporan, u vremena kad je dozvoljavao samo free programe. Obavezno instalirati. Nakon ovako velikog updatea najbolje ponovo pokrenuti komp da sve legne na svoje mjesto.
I evo nas, LMDE je tu, spreman za torturu. Klasično Cinnamon okruženje je zaista dobro, pregledno, vrlo lako se privikne netko tko je došao sa Windowsa. Osobno sam živio na Cinnamonu godinama, ustvari, od kad se pojavio. Bio sam ga odmah prihvatio kad ga je Mint izbacio. Bilo mi je malo žao Compiz efekata koji su super radili na MATE, ali dobro, išli smo dalje. Ubuntu je u to vrijeme črešao na GNOME 3 koji je bio jeziv. Sve su bili nekako izokrenuli. Poslije se pojavio UNITY koji je bio još gluplji koncept. GNOME danas isto nije neka sreća ali, kao što sam pisao, GNOME Extensions spašavaju GNOME. Uglavnom mi se GNOME sviđa ali nedostaju mu ključne sitnice. Prvo – panel. Moram vidjeti panel, moram imati uvid što je otvoreno i one bitne kratice za brzo pokretanje. Znam, imaš Win tipku – jednom za Activities, dva puta za menu. To nije isto. Ta ideja da je cilj GNOME sučelja na fokusu na ono što se radi je glupa. Pa ne radim samo jedno, meni je puno toga otvoreno, moram znati što i moram se brzo prebacivati. A za uvid u situaciju jednim pogledom treba mi panel. Drugo – system tray. Nevjerojatno glupo je to nemati. Megasync, Viber… sve što radi u pozadini i treba čučati u trayu, ne može jer traya nema. Van pameti. Pa stavi ga i daj mogućnost onim 0,1% korisnika kojima ne treba da ga isključe ako žele. Srećom, tu je spasonosni GNOME Extensions.
Dakle, GNOME mi se sviđa kad ga nadopunim i popravim s onime što bi trebalo biti zadano – defaultno. LMDE isto tako možemo prilagoditi sebi i, pošto želim GNOME, instalirat ću ga pored Cinnamona. Linux inače može svašta, tako i instaliranje drugog korisničkog sučelja ili više njih, iako je bolje naći instalacijsku sliku sa željenim okruženjem, ali LMDE ne nudi GNOME pa ćemo sami instalirati.
GNOME na LMDE
Ovo nije samo za Debian, postupak vrijedi i za Ubuntu verzije. Prvo update softwera:
# sudo apt update
# sudo apt upgradeInstaliramo ako ima što novo i upišemo čarobnu naredbu:
# sudo apt install gnomeKoja mudrost… Yes i pustimo da se instalira. U jednom trenutko će se pojaviti potvrda za display manager, tu izaberemo GNOME-ov GDM3 i pustimo neka radi.
Kad završi opalimo jedan dobar restart. Na logiranju odaberemo GNOME, tipkamo password…
… i upadamo u GNOME sučelje.
Evo. Ovo super teško dodavanje GNOME sučelja je bio bonus na ono bitno – Linux Mint Debian distribucija u vašem kompu, vama na usluzi. Što će vam Linux, pitat će netko. Ima tu razloga masu, pisao sam o tome već davno. Ono što Linux općenito najbolje radi je vraćanje starih i/ili slabijih strojeva i laptopa u život. Daleko bolje radi od velikih Windowsa na manje memorije i sa manje prostora. Ali, pustimo to, to je tema koju sam već obradio, a možda bih trebao opet… LMDE svakako preporučam zbog Debiana ispod haube i prepoznatljive Linux Mint ruke koja je to sve uredila, popravila i prilagodila korsiniku i tako ispeglano ponudila svima nama na korištenje kao jedan odličan Linux Mint Debian.
