Uputa za instaliranje Linuxa po internetima i Youtubovima ima more, a unatoč tome stranica “Kako instalirati Linux Mint” bila mi je najposjećenija i očito je da je nešto tako detaljno i na hrvatskom jeziku ljudima korisno. Ovdje je detaljno objašnjeno kako instalirati Linux Fedoru na pravi način, a to znači da ćemo jednim postupkom instalirati najnoviju verziju sustava kojemu neće trebati update nakon instaliranja čime ćemo uštedjeti vrijeme i internetski promet, a za to je potreban internet pristup računalu na koje instaliramo.
Čemu to? Evo računice. Fedora KDE koju skinemo ima 2,6 GB, nakon instaliranja će skinuti još 1,5 GB+ updatea. Znači skoro isto toliko za svježi sustav. Treba li nam to kad može i bez?
Prilikom skidanja Linuxa možemo birati što želimo – GNOME, KDE, Cinnanmon… To ćemo mi mudro zanemariti i skinuti Network Installer (everything) verziju. To je najmanja verzija s osnovnim instalacijskih sistemom, a sve što treba (i to najnovije inačice) će se skinuti sa interneta prije instaliranja. Koliko znam, minimalne netinstall verzije imaju Debian, Fedora, Ubuntu, openSUSE…, dakle – svi najbitniji. Princip je svugdje isti tako da ove upute vrijede i za druge Linux distribucije. Sučelje jest različito, ali odabiri prilikom instalacije će uvijek biti isti.
Što nam sve treba?
- Netinstall slika
- USB disk 1 GB +
- Aplikacija za izradu instalacijskog USB-a
- Računalo kandidat s internetom
- Struja
- Pivo
Network Installer Fedoru ćemo naći ovdje:
Želite li normalu instalaciju, sve verzije su ovdje:
ISO sliku ćemo prebaciti na USB. Alata za to ima puno. Windowsi imaju Rufus, YUMI (na koji možete staviti više instalacijskih slika), Etcher… Linux ima razne; Fedora svoj Fedora Media Writter koji i preporučujem jer je smiješno jednostavan (postoji i za Windowse), Mint ima svoj USB Image Writer, itd., ali sve je to ista stvar u biti.
Princip je, dakle, za sve isti. Odaberete USB na koji želite staviti instalaciju i odaberete ISO koji ste skinuli.
Taj USB ćemo ukopčati u računalo kandidat i pokrenuti ga. Prilikom pokretanja moramo odabrati pokretanje sa USB-a, a to se dosta razlikuje. Negdje imate opciju Boot meni, negdje morate ući u BIOS sa F2 ili Delete tipkom i tamo odabrati primarni Boot disk USB koji sadrži instalaciju. Tu ne mogu više pomoći jer to ovisi o računalu.
Instaliranje
Možemo odmah izabrati Install. Ovo drugo – Test this media će provjeravati USB ima li grešaka i tek nakon toga krenuti s instaliranjem.
Prvo odabir jezika. Ja uvijek biram engleski na svim operativnim sustavima jer se slabo snalazim kad mi je sučelje na hrvatskom.
Dolazimo na panel gdje ćemo odabirati i podešavati detaljno instalaciju. Idemo prvo na tipkovnicu.
Ponuđena je engleska tipkovnica, brišemo je na minus dolje, odabiremo hrvatsku tipkovnicu i vraćamo se na glavni panel klikom na “Done” lijevo gore.
Biramo dodatnu podršku za hrvatski jezik.
Vrijeme samo provjeravamo, to je već bilo na lokalnom vremenu. Biramo 24 satni prikaz.
Sad biramo izvor podataka, odnosno server s kojega želimo skidati instalacijske datoteke. Zadano je odabran najbliži server, to neka ostane. Ono što je najbitnije – biramo skidanje najnovijih inačica programa jer će u suprotnom nakon instaliranja i pokretanja Fedore krenuti žešći update od više gigabajta.
Odredište instalacije je jednostavno ako imate samo jedan disk. Ako ih imate više, pazite koji birate da ne bi bilo poslije suza neradosnica.
Moramo napraviti root račun. Pošto mi je komp doma i baš nemam nikakvih tajni za skrivati, biram lozinku od par slova. Poslije kad moram nešto napraviti kao root ne moram bespotrebno tipkati komplicirane šifre.
Napravimo korisnika, onoga tko će koristiti komp. Lozinka za moj račun je meni nepotrebna.
Sad možemo odabrati koje radno sučelje želimo. Zadano korisničko okruženje za Fedoru Workstation je GNOME, ali ovdje možemo odabrati između više okruženja. Tu su i KDE, MATE, Cinnamon, Xfce… Probao sam razne i svi rade odlično pod Fedorom, to ovisi o navikama korisnika, ali i o jačini računala. Sigurno nećete na neki polumrtvi, 12 godina star laptop stavljati KDE, odabrat ćet neku laku kategoriju kao Xfce ili LXDE. Idemo dalje, odabrao sam zadano – GNOME.
To je sve što je trebalo odabrati za instalaciju. Dolje desno kliknemo za početak instaliranja.
Prije instaliranja će se skinuti sve potrebno. Mi možemo pričekati i prisjetiti se one pive iz popisa gore.
Kad duga plava crta dođe dok kraja, instaliranje je gotovo i možemo ponovo pokrenuti kandidata.
Sreće nema veće od pogleda na plavu pozadinu Fedore 41.
To je sve. Osnovna instalacija je gotova, trebala bi sadržati sve najnovije programe koje smo skidali sa servera prije samog instaliranja. Imam i šalabahter što napravim nakon instaliranja, kako si prilagoditi Fedoru, kako si olakšati rad, ali to u novoj objavi. Živjeli!
